Svi na svijetu vole igrati nogomet, pa je normalno da se on igra i u malom turističkom Poreču, koji sada broji već 16.000 stanovnika.
Pravi majstori bubamare svoje znanje pokazuju u mjesnom nogometnom klubu "Jadran", te u obližnjim drugim klubovima: "Istri" iz Tara, "Višnjanu", "Kašteliru", "Vrsaru" i "Funtani".
Ostali nogometni fanatici vole igrati mali nogomet i igraju ga na svojim mjesnim igralištima na asfaltu, a sigurno je najpoznatije igralište takvog tipa Palestra. Do izgradnje sportskih dvorana u Poreču, to je bilo igralište gdje su se gotovo svi sportaši nalazili desetljećima, igralište gdje je odigrano veliki broj utakmica, turnira i radničkih sportskih igara, kako u nogometu o kojem razgovaramo, tako i u odbojci, košarci i rukometu. Odmah do njega je bila prostorija sada nepostojećeg veslačkog kluba, kao i mala sportska dvorana veličine odbojkaškog igrališta, koja i danas egzistira, a gdje su odbojkaši i odbojkašice, te hrvači i borci raznih borilačkih vještina pokazivali svoje umijeće.
Rat mijenja život u mnogim sredinama, pa je tako i naš promijenio događaje u Palestri. Ona sada nije više toliko živa, veoma rijetko susrećemo nekoga da se tamo rekreira, a treba reći i to da se mali nogomet preselio u dvorani "Inter sport centar" u Zelenoj laguni i u dvorani hotela "Diamant".
S obzirom na to da se za porečke prilike, veliki broj ljudi uključio u tu popularnu igru bilo je logično da je za te ekipe trebalo nešto kvalitetnije učiniti i "staviti ih pod jednu kapu", kao što to već godinama čine naši susjedi u Labinu, Puli, Rovinju i Umagu.
Ta je ideja u mojoj glavi bila prisutna već punih pet godina, ali sam smatrao da nisam ta osoba koja bi to trebala napraviti, iz razloga što sam ja rukometno dijete, pa je bilo logično za očekivati da to netko drugi napravi - neki nogometaš. No to se nije dešavalo i na nagovor gosp. Milana Ivičića, ja sam se konačno odlučio i pokrenuo tu inicijativu. Naime, gosp. Ivičić mi je skrenuo pažnju na to da nije važno što nisam profesionalni nogometaš, te da to ne smijem gledati kao prepreku u tome, pošto imam dobre organizacijske sposobnosti, igram mali nogomet dvadesetak godina i poznajem dobro pravila te igre.
I tako, uz pomoć moga prijatelja Ljuba Jovanovića naštampan je plakat kojim su ekipe pozvane da se uključe u ligu malog nogometa, plakati su poljepljeni po porečkim ulicama i kafićima, te se tako krenulo u povijesno stvaranje malonogometne lige u Poreču.
Odaziv je bio nevjerojatan, čak dvadesetitri ekipe su pokazale interes za sudjelovanjem u ligi, od kojih će kasnije njih dvadeset stvarno i odigrati, povijesno gledajući, prvu ligu malog nogometa "Yellow ball". 29 siječnja 2001 godine, ekipe "Sigra" i "Tošig" su odigrale prvu utakmicu ove lige; utakmicu koju je "Sigra" zgodicima Dejana Bonace i Dalibora Šurana pobijedila rezultatom 2:1. Strijelac za "Tošig" je bio Milan Jurcan.
U organizaciji ove lige pomogli su mi još Dean Benčić, Milorad Jurcan, Slavko Pavišić i Marino Stelko.
Naravno, bez pomoći zbora nogometnih sudaca Poreč i njihovog tadašnjeg predsjednika Bogdana Mariona, liga sigurno ne bi funkcionirala. Suci koji su korektno obavljali svoj zadatak bili su: Damir Balja, Bernard Bratović, Mario Jakičić, Hrvoje Madžarić, Nedjeljko Marinović, Mirko Rapić i Boris Spećina.
Hvala Vam svima,
Aleksandar Benčić
Poreč, 2000. godine